Destan Kolašinac je profesor sociologije, autor, književnik i prevodilac, rođen je 1956. u Sjenici, a od marta 1992. živi i radi u Nizozemskoj. Univerzitetska obrazovanja stekao je na fakultetima univerziteta u Sarajevu (Fakultet političkih nauka) i Beogradu (postdiplomske studije na Pravnom fakultetu). Pored sociologije i akademskog stepena ”doctorandus” iz humanističkih nauka (Geesteswetenschappen) pohađao holandski jezik i književnost na univerzitetima Leiden, Amsterdam, Rotterdam, Groningem, te u Belgiji na univerzitetima Antwerpen i Leuven. Empirijska opservacija u njegovim knjigama protkana je historijskim i literarnim nitima pripovijedanja. Kao pisac, Destan Kolašinac piše književno na specifičan – prilično kompleksan način stilom duge, složene rečenice koja ima izrazite filozofske i sociološke refleksije. U poeziji se reflektuje raznovrsna struktura stiha po uzoru na literaturu klasike, antike i epske indologije. U njegovim djelima zastupljeni su autobiografski segmenti – zavičajni i planetarni gdje se prožimaju ratni složeni procesi života; historiografski kolektivni opisi dramatičnih događaja u jugoistočnoj Evropi na ex-jugoslovenskom prostoru krajem 20. vijeka. Društvene, filozofske i historijske teme obrađuje fokusom o integraciji i prilagođavanju novom holandskom podneblju, tačnije u Nizozemskoj i Flandriji. Ali i šire kolektivne integracije i transformacije orkanski burnog digitalnog i kibernetskog 21. vijeka. U poeziji, percepcijom svojih putovanja diljem meridijana naše planete, stihom kreira paralele raznih kultura, običaja, načina življenja i tradicije sa svojim rodnim krajem. Strukovno se integrisao u holandsko društvo, sve do penzionisanja izvodeći nastavu u prosvjetnim ustanovama, za učenike i studente obrazovanja na holandskom jeziku. Pored maternjeg i holandskog jezika govori tečno njemački i ruski. Knjiški prevodi tekstove sa holandskog na južnoslavenske jezike. Objavio je romane: ”Izvjesnost neizvjesnosti” (2016), ”Muhadžer” (2017) i ”Svjetlost tame” (2018) te zbirku poezije ”Zavičaja metamorfoze” (2022).